BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

23. tjedan kroz godinu

Četvrtak, 9. rujna 2010.

Lk 6,27-38

27"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." 29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." 31"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." 32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." 35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." 36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." 37"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 38Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

LJUBITE SVOJE NEPRIJATELJE - BUDITE SVIMA DOBROTVORI

Lk 6, 27-38

Oduvijek se govorilo kako su Isusovi zahtjevi iz Govora na gori ili ovoga kod Luke na zaravni idealistički zahtjevi, neostvarivi u običnom, svagdanjem životu. Govori se kako je ovo samo za svece, izabrane, duhovne osobe, i onda se Isusove riječi gube negdje u zraku, u zrakopraznu prostoru, beživotnu. Mnogi govore kako se s tim načelima ne može voditi narod ni upravljati državom, ili pak voditi i graditi politika. Međutim, to nije odlučno u promatranju i promišljanju ovih Isusovih zahtjeva i naputaka. Tako misle zapadni političari, odreda, a ova je načela pokušao primijeniti u praksi jedan Mahatma Gandhi, i on je uspio. Uspio je nenasiljem osloboditi svoju zemlju. Nisu ovo etički, moralni zahtjevi koji se daju ostvariti snagom volje, karaktera, nego je ovdje riječ o čovjekovoj posvemašnjoj upućenosti na milost, na Boga, na drugoga. Po sebi ovo nadilazi čovjekove snage. Riječ je ovdje o novome tipu čovjeka, obraćenu, preobraženu, Isusom prožetu.

Isus naime govori o Bogu svodeći sve ljudske odnose na jedan zajednički nazivnik. Sve treba biti usmjereno na Boga, ali ne u smislu podvrgavanja njegovoj moći, ne u smislu gospodarenja, nego u smislu životnoga prostora u kome su svi udomljeni. U tome životnom prostoru drugi mi nije ugroza, nego obogaćenje, bližnji nije moja granica, nego proširenje mojih vidika, nije predmet možebitnog sukoba, nego poziv na suradnju. Isus ne govori o nekome snu i utopiji, nego o nečemu što ovdje i danas počinje živjeti. A nije to neki apstraktni model, nego obris konkretne, žive sadašnjosti koja se razvija u budućnosti. On ne misli na nešto što bi se dalo postignuti oružjem ili političkim akcijama. Kraljevstvo već započinje djelovati u njegovoj riječi. Isusova riječ smjera na to da nadiđe bilo koji oblik neprijateljstva među ljudima, bilo koji oblik sukoba. Ljubiti neprijatelja nije stvar emocija, nego empatije, suživljavanja, suosjećanja s bližnjim.

Kad god čovjek nastoji ili želi poraziti neprijatelja, kad želi biti pobjednik, uvijek je na kraju poraženik. U žudnji za pobjedom on gubi svoje čovještvo. Da bi čovjek ostvario svoje ciljeve i skršio otpore, prihvaća sredstva koja je nametnuo neprijatelj. I zapravo smo krajnje slabi u trenutku kad vjerujemo da moramo 'demonstrirati' svoju silu i snagu, pokazati svoje mišiće.

U svim sukobima događa se kako se neprijatelji žele međusobno uništiti. Svatko želi dokazati da je na kraju jači, bez skrupula, okrutniji, da nemilo ubija, da on određuje što je pravo i što krivo. Kako je moguće sredstvima nasilja otkriti i ponuditi svijetu što je pravo i što krivo, i tko je u pravu? Kao da Isus želi reći: Ne opiri se zlome, ne uzvraćaj zlo za zlo. Svoju ćeš snagu pokazati kad otrpiš nepravdu upravo zato što znaš kako je to nepravda, te ga dovedeš do spoznaje kako se prevario što je mislio da te mora pretući. Tek kad on spozna ili zapazi kako ti nisi čovjek od kova drugih ljudi, od onih s kojima te je zamijenio, pobijedio si ga, tvoja je pobjeda zajamčena. Pobjeda koja ne poznaje poraženih, nego samo ubuduće sprijateljene ljude.

'Budite milosrdni kao što je to vaš nebeski Otac!' (6,36). Isus kao da u ovoj rečenici sažimlje sve što je imao reći za prevladavanje razlika između ljudi. U Mateja Isus traži da budemo savršeni kao što je to nebeski Otac. Ako sam živim iz Božjega milosrđa, onda ga moram i drugima pružati. Drugoga izbora nemam. Ne traži se nešto nadljudsko, nego jednostavno vraćanje kredita koji nam je povjeren. Namjesto da međusobno jedni od drugih ugonimo dugove, morali bismo Bogu zahvaliti za nezasluženu sreću vlastitoga života i to onda vraćati u obliku dobrote i ljubavi koja nema nikakve računice. Život bez smilovanja, u neljubaznosti, posred sve bijede ljudske egzistencije - to je u konačnici pakao ovdje na zemlji. Spasiti nas može čin nesebične ljubavi.

Isus jasno ustaje protiv klanskoga, 'rodijačkoga' morala i ponašanja. Treba se ponašati tako da se ne računa na vlastitu dobit. Tko ljubi neprijatelje, biva ubrojen među sinove Božje. Isus sve ono što je prethodno rekao primjenjuje pozitivno na svoje učenike: Oni moraju u ljubavi, dobrotvorstvu i darivanju biti krajnje nesebični, ne računajući s vlastitim interesima, nego davati ne očekujući nešto natrag. Samo će tako biti silno nagrađeni kod Oca. Obećaje im ono što on već jest: Bit će sinovi Svevišnjega, sinovi uskrsnuća. To je moguće ako se živi u ozračju Duha Svetoga.

Makar mi na kraju požnjeli od svijeta mržnju, prezir, kritiku, pa čak i uništenje, ipak svojim životom prema Isusovim riječima odgovaramo samoj Božjoj praksi koji u svojoj dobroti, milosrđu, smilovanju, uzdržavanju, providnosti obdaruje sve ljude bez razlike, i dobre i zle. Dobrota je Božja samo smilovanje i to da smo na životu. Treba promatrati bližnjega Božjim dobrostivim očima, i sve će se promijeniti. Molitva ne mijenja druge, nego mene sama. Molitva me povezuje s Ocem na nebesima koji je moj pratitelj i zaštitnik. Promijenim li sebe, promijenit će se i moj bližnji u odnosu na mene. I tako će svijet postajati bolji, bogoliki, kristoliki.